Imate li strahove nakon horor filmova?

Question

Zamišljate li stvari nakon gledanja jezovitih filmova? Zavuku li vam se te slike u glavu?

Answer 1

Ne gledam često horore jer ne volim onaj osjećaj kad mi nešto odvratno "iskoči" na ekranu. Kao mala sam se često plašila nekih strašnih scena ili likova iz filmova ili crtića pa mislim da mi je otad ostala navika izbjegavati takve filmove. Ipak, ponekad sam raspoložena za gledanje hororca. Kad ih gledam, obično nemam strahove ni noćne more. Mislim da je to zato što prvo pogledam trailer filma i recenzije kako bih se uvjerila da mi nije previše strašan. Također, uglavnom ih gledam po danu i kad nisam sama kod kuće. To možda mal ubije atmosferu, ali barem poslije mirno spavam.

Answer 2

Horor filmove nikada nisam voljela gledati zbog neugodnog osjećaja koji u meni izazivaju. Niti jedan film ovog žanra nisam uspjela pogledati do kraja, ne samo zbog straha već i zbog toga što mi poneki od njih nisu imali smisla. Osjećam se kao da gubim vrijeme gledajući nešto što me ne zanima ili mi je suludo. Ipak, glavni razlog zašto ne gledam horor filmove leži u činjenici da mi srce nabija kao da će mi iskočiti iz prsnog koša pri svakoj iole strašnoj ili napetoj sceni. Osim toga, šumi mi u ušima, što je vjerojatno posljedica naglog povećanja adrenalina u tijelu. A kao najgori osjećaj od svih izdvajam osjećaj tjeskobe u grlu. Radi se o osjećaju instantne potrebe za povraćanjem iako nema stvarne potrebe za tim. Neočekivane scene toliko me uvijek iznenade da moje cijelo tijelo burno i negativno reagira. I nakon odgledanih nekoliko scena, noćima ne mogu spavati. Često mi i preko dana pred očima iskaču slike viđene u ovim filmovima. Svaki puta kad se prisjetim određene scene, hvata me ista panika. Odnosno, osjećam istu tjeskobu u grlu kao i u trenutku gledanja filma. Ponekad postanem blago paranoična pa zamišljam da se te scene iz filma mogu dogoditi bilo kome od mojih bližnjih, ali se tada uvjeravam da je riječ upravo o paranoji i da će sve proći.

Answer 3

Primijetila sam da već ima dosta ponuđenih odgovora, ali vidim da su uglavnom negativna iskustva pa bih htjela podijeliti svoje. Kratak odgovor je: ne, nemam strahove.

Objašnjenje je ponešto duže. Naime, od malih nogu sam fan horor filmova, prvi "strašni" film gledala sam kao dijete od 7 godina kada su me roditelji odveli sa mnom, a nisu znali da će film biti strašan. Pola filma provela sam skrivajući se u maminom krilu! No što sam bila starija, više su me zanimali. Imala sam prijateljicu koja je bila zaluđena njima koliko i ja, pa smo, čim bi otkrile neki novi, dogovarale da se vidimo i pogledamo ga. Ne mogu lagati i reći da me tada nije bilo strah, ali do svoje 14 godine više me niti jedan jedini horor nije mogao uplašiti. Danas ih rijetko kada  gledam, uglavnom jer mi se radnje ne sviđaju i jer ima previše jumpscareova. Preferiram filmove koji imaju dubinu, pa rijetko kad i nađem dobar horror. Zadnje što mi se doista svidjelo i pogledala sam ga više puta je film "Would you rather" i, iako je "strašan", ostavio je na mene veliki dojam. Sve ostalo što sam u zadnjih par godina gledala, zaboravim kroz sat-dva nakon gledanja, a nakon par tjedana više se ne sjećam ni radnje baš. Moglo bi se reći da sam razvila otpor na horor filmove!

Answer 4

Kao mala, htjela sam gledati horor-filmove jer ih je jedan član moje obitelji obožavao gledati. No, s vremenom sam shvatila koliko su mi se neke scene zavukle u glavu. Zbog toga se bojim mraka i uvijek se počnem osjećati jako pod stresom kada sam u mraku ili kada se bliži trenutak kada ću trebati ostati sama u mraku (primjerice, kada sam sama doma pa kada trebam ići na spavanje i ugasiti sva svjetla). Postoje stvari za koje mislim da je bolje da se ne vide, ali svaka čast onima koji mogu gledati horore bez posljedica.

Answer 5

Horor filmovi su mi bili od osnovne škole najdraži žanr filmova i nisu negativno utjecali na mene. Dapače, meni je to bilo uzbudljivo gledati i nisam to shvaćala osobno niti sam razmišljala poslje o tome. Bilo bi mi zabavno vrištati s prijateljima, jednom sam u kinu gledala "Krvavo Valentinovo" i vrištali smo i smijali smo se iz petnih žila. U zadnje vrijeme (nedavno sam gledala Anacondu po ne znam koji put) počela sam sanjati što gledam, zašto mi to ostaje u podsvijesti ne znam, nakon potresa i cijele 2020. godine upoznala sam se sa strahom. Zbog toga sam se fokusirala na gledanje nježnih stvari poput Pipi duge čarape i Disney crtića.

Answer 6

Prije sam voljela gledati horor filmove te nisam imala nikakve posljedice. Mogla sam ih gledati doma ili u kinu te se ne bih bojala. S vremenom sam se počela malo više bojati horor filmove iz nepoznatog razloga. Jednostavno mi nije ugodno gledati ih ako me uznemiravaju.

Određene scene me mogu vrlo uznemiriti te mi ostati u sjećanju dugo nakon završetka filma, a najviše kada bi išla spavati. Zbog toga sam počela izbjegavati horor filmove gotovo u potpunosti te se ne mogu zamisliti da sama gledam ove filmove. Više ne shvaća, zašto ljudi imaju potrebu gledati takve filmove ako im ne donose ništa dobro.

Jedino opravdanje koje ću napraviti je možda gledanje filmova za party na Noć vještica, ali osim toga ne bih izabrala taj žanr.

Answer 7

Ponekad da,ponekad ne. Ovisi koliko su dobro film izmislili i napravili.

Ima nekih horora koje pogledam i spavam ko beba. A opet ima nekih kaj mi se vrte slike po glavi ili me strah ići na wc sama hahah.

Ali uistinu jedva čekam i nadam se da će izaći baš dobar horor od kojeg ću se prestrašit. A ne ovi danas,koji god pogledam nije ni H od Horora.

Ima možda par horora koji su mi se svidjeli. Ali koliko dobro druge žanrove naprave,zašto se malo nebi posvetili hororima?

Comments

Ni H od horora?! Ima ih bezveze, ali neki su stvarno strašni i bolje da ih nisam gledao. Izbjegavam ih, a nekih starih se i danas sjetim kao strašnih. Brightburn me potresao. ‌

---

Onda mi reci par dobrih horora da mogu pogledat ‌

---

Ne sjećam se imena ostalih. Ovog sam se sjetio iako sam guglao da budem siguran. Ne pamtim takve stvari. Možda je i bolje. Iako scene su mi se urezale u pamćenje. ‌

Answer 8

Ne. Obožavam horror filmove i čak su mi prije smiješni, nego li strašni.

Uvijek se stavim u kožu i negativca i pozitivca.

Ako je riječ o paranormalnom horroru, koji je prema istinitom događaju svejedno se ne bojim. Uostalom na kraju filma unište demona ili čudovište pa se ne moram bojati da će mi doći . Dobro je jače od zla I uvijek pobijedi.

Kada sam bila mala i malo sam se bojala, zamislila sam da sam ja najstrašnija i da se sva ta čudovišta moraju bojati mene i to mi je pomoglo.

Na horror filmove gledam kao umjetničko djelo koje je istovremeno znanstvena fantastika i istinitost.