Mislim da nitko tko stvarno vara neće odgovoriti na ovo pitanje jer će biti otkriven/otkrivena a to je njima (varalicama) najmanje u interesu. Meni su roditelji stalno ponavljali da ne smijem krasti, varati i lagati tako da mi je to bilo doslovno kao deset božjih zapovjedi i amen, to se ne smije raditi. Kada sam imala 15 godina (nisam još imala pravog dečka, mislim na spolne odnose) ali sam bila s jednim dečkom iz razreda u vezi kao osnovna škola još 7 i 8 razred bili smo kao "par". To sam u tim godinama shvačala vrlo ozbiljno i tada nisam mislila da je prava veza nešto sasvim drugačije. Bili smo vani u Storssmayeru to nam je budući da smo djeca iz centra bilo sve 5 min od kuće i pojavio se jedan dečko kojeg sam znala s Trešnjevke cijeli život (koji mi je par godina kasnije zapravo bio prvi dečko
prvi pravi dečko) i mi smo se tu večer poljubili.
Ja sam cijelu dramu napravila oko toga jer sam otišla doma da niko nisam rekla i zvala sam dečka na telefon, budila sam ga ponoći da mu kažem da sam se poljubila i da je meni jako žao radi toga, uglavnom on kad se javio zvučao je šokirano, tek probuđeno i rekao je da mi je oprošteno i to je bilo to. Osjećaj je bio odvratan, osobno ne mogu šutjeti ili lagati o nečemu, to mi je trošenje vremena i mog i tuđeg i ne želim se igrati sa tuđim osjećajima.
Što se tiče prevare kod ljudi, to rade nesigurni ljudi, ljudi bez samopouzdanja koji na taj način sebi podižu ego jer si s tim pokazuju da vrijede i da ih netko želi, to je vrlo plitak razlog jer mnogi ljudi uopće ne biraju s kim će spavati pogotovo takvi, osim što su kompleksaši još su i sebični jer nemaju empatije za druge i nemaju usađene moralne vrijednosti. Nije za žaliti ljude koji budu varani jer oni će se snaći koliko je žalosno što se ljudi koji varaju nisu pronašli jer će takvi ljudi uvijek biti nesretni.
