Značajne razlike između klasičnog (offline) i online (na daljinu) obrazovanja se najbolje mogu vidjeti u proteklih godinu dana, kako je zbog pandemije Covid-19 virusa obrazovanje prešlo na uglavnom ono "na daljinu" ili čak hibridno. U takvim teškim okolnostima u kojima se ljudski život ugrožen, smatram da "online nastava" ima više minuseva nego pluseva. Hibridnim modelom bi se postigao kakav-takav balans između te dvije vrste obrazovanja, što smatram vrlo poželjnim, učinkovitim i odgovorno-osvještenim. Neki od najvećih problema nastave na daljinu jesu to što mladi/djeca gube kontakt s okolinom, razredom i prijateljima koji je često puta velika motivacija za učenje i izvršavanje školskih/akademskih obaveza. Također dolazi do smanjenja interesa za nastavu, nastavni sadržaj, samostalni rad i kategoriju "za one koji žele znati više" zbog svakodnevne monotonije rada preko ekrana i manjka usmene predaje učitelja/profesora.