Formalno obrazovanje i zanimanje nisu jedna te ista stvar! Kao uvod u ovo objašnjenje, prvo bi rekla da netko tko je završio pravni fakultet može po zanimanju biti npr. javni bilježnik ili sudac općinskog suda ili odvjetnik ili novinar, ali isto tako i konobar ili soboslikar ili prodavač ulaznica ili... To znači da netko može obavljati zanimanje koje nije ni u kakvoj vezi s njegovim formalnim obrazovanjem.
Često se u prethodnim sustavima negativno gledalo na one "koji ne rade u struci". Takvi ostaci razmišljanja postoje i danas, ali sve u manjoj mjeri. Sasvim je normalno imati jedno formalno obrazovanje, raditi nešto drugo, a kasnije u životu odlučiti se za formalno obrazovanje u nekoj trećoj djelatnosti. Zapadni svijet na to već desetljećima gleda kao na nešto normalno.
Da, "direktor" je dobar naziv za zanimanje ako ste:
- zaposleni u tvrtki gdje Vam u ugovoru o radu za radno mjesto piše jednostavno - direktor,
- (su)vlasnik tvrtke u kojoj ste samo na funkciji direktora (bez zasnivanja radnog odnosa).
Tako da zanimanje "direktor" uopće ne zvuči neobično. 
