Pravo djeteta je da ima aktivnu brigu obaju roditelja, kako majke, pa tako i oca. Rana aktivna uključenost očeva u brigu o djetetu pozitivno utječe na djetetov razvoj prema Lamb, 2010:
- doprinosi kognitivnom i društvenom razvoju djeteta,
- razvijenijoj empatiji kasnije u životu,
- višem stupnju samopoštovanja,
- boljim rezultatima u školi te
- manje izraženim rodno stereotipnim uvjerenjima
Također, prema Paquette, 2004, očevi pridonose djetetovoj otvorenosti prema svijetu te njegovoj većoj sigurnosti i samopouzdanju.
Osim prema djeci, ove očeve aktivnosti pozitivno utječu na brak odnosno vezu s majkom. Očevi koji su bili na dopustima u trajanju od 2 tjedna ili više te koji su bili uključeni u poslove vezane uz brigu o djetetu (npr. hranjenje, mijenjanje pelena, ustajanje noću, kupanje i čitanje), uključujući i one koji su aktivnije bilu uključeni u brigu o djetetu i u obavljanje kućanskih poslova i nakon isteka dopusta govore kako ima je to iskustvo dopusta (i poslije) imalo pozitivan utjecaj na odnos s partnericama (prema Duvander, Haas i Thalberg, 2017; Wall i Leitão, 2017). Iz toga izlazi zaključak da za očeve koji više sudjeluju u obavljanju kućanskih poslova te brizi za dijete, vjerojatnost za razvod braka manja (Sigle-Rushton, 2010).
Za kraj, dodala bih da razvijanjem osjećajnosti i brižnosti kroz brigu za dijete i očevi mogu poboljšati kvalitetu vlastita života (Korsvik i Warat, 2016) jer su mnogi očevi tako stekli brojne vještine, poput odrađivanja više stvari istodobno, upravljanja stresom i organizacijskih vještina - postali su strpljiviji, učinkovitiji te sposobniji prilagoditi se promjenama (Kvande i Brandth, 2017; Lammi-Taskula, 2017; Tremblay i Lazzari Dodeler,
2017).
I znajte, briga za dijete je vještina kojom je moguće ovladati (nije urođena sposobnost majki) i omogućava da se očevi počinju doživljavati kao ravnopravni partneri u brizi za dijete (Wall i Leitão, 2017).
