Pa, kako bi ko to protumačio. Naći smisao u životu je moguće samo pod slobodom, ali je pitanje koliko smo mi zaista slobodni. Šopenhauer bi rekao čovjek može raditi šta hoce, al ne može htjeti šta hoće, što znači ne može ni dosegnuti istinsku slobodu koja je potrebna za dolaženjem do ideje značaja, pa i smisla života samoga. Naravno da ima onda podjela pesimista i optimista koji kažu treba se posvetiti ovome svijetu - mijenjati ga ali posvetiti se, ali ima i takozvanih pesimista koje ja tako nazivam, kao Platon koji se punog uvjerenja odriče ovoga svijeta kao takvoga i zamišlja istinski svijet ideja kao realni svijet.
Sve je do lične interpretacije tvoje okoline lafice. Ima veze i sa psihologijom, kako si živjela, šta si proživjela i šta nisi. Shvatanje svijeta oko sebe je uvijek lično i uvijek slabog dometa. Na kraju krajeva da li je odista važno? Nije...
Želim ti jedno puvanje i puno sreće u potrazi za njom...