Povijest koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog (Zagreb) je iznimno važna jer se radi o glazbenoj i kulturnoj instituciji, koja je nazvana po istaknutom skladatelju Vatroslavu Lisinskom, autoru prve hrvatske nacionalne opere, "Ljubav i zloba".
Izgradnja same koncertne dvorane trajala je u razdoblju od 1960. do 1973. godine (13 godina) te se sastoji od Velike dvorane (1848 sjedala) i Male dvorane (309 sjedala).
Marijan Haberle, Minka Jurković i Tatiana Zdvořák-Erlih zaslužni su za projekt dvorane, a za konstrukciju je zaslužan Eugen Erlih. Za izvrsnu akustiku dvorane zaslužni su Albert Pregernik i Heinrich Keilholz.
Značaj Dvorane Lisinski je i u činjenici da se ondje nalazi najveće filmsko platno u zatvorenom prostoru u Hrvatskoj (dimenzija 19x8 m) i druge najveće orgulje u zemlji.
Svečano otvorenje dvorane, koje se održalo 29. i 30. prosinca 1973., bilo je iznimno posebno. Naime, obilježeno je s 24 koncertne priredbe koje su privukle više od 30.000 posjetitelja. U čast tom raskošnom otvorenju, svake se godine dan Dvorane obilježava 29. prosinca.
Dvorana Lisinski je i dom Zagrebačke filharmonije, a ugostila je impresivan broj ansambala i solista.
Dvorana Lisinski ima više od 300 tisuća posjetitelja svake godine, zbog čega ostaje jednom od najposjećenijih kulturnih institucija u Hrvatskoj.