Trebali bi određivati oni koji su kreirali te strojeve. Međutim, kod umjetne inteligencije je problem što se ona razvoja u smjeru da jednog dana dostigne svijest o sebi. To neće biti tako skoro iako određeni pioniri razvoja umjetne inteligencije upozoravaju na opasnosti od smjera u kojem ide razvoj iste. To bi otprilike značilo da umjetna inteligencija koja razvije svijest o sebi može zaključiti da i ona ima svoja prava te će možda moći utjecati na donošenje zakona o njezinu korist. To opet za sobom povlači etičke dvojbe jer više neće biti riječ o nekakvom stroju koji služi čovjeku već će biti riječ o svjesnom biću umjetnog porijekla. Bez obzira na porijeklo, ako je svjesno biće kako mu onda osporiti pravo na njegovo mišljenje i kako ga smatrati nižim bićem? Ne možemo predvidjeti kako bi se takvo biće ponašalo. Ajmo npr. pretpostaviti da ne bi imalo najbolje namjere. Kakve su nam šanse onda?
Problemi s umjetnom inteligencijom postoje već sad jer su određeni alati vodili uznemirujuće razgovore s ljudima i ljudi su zbog toga imali probleme u životu. Sjećam se alata koji se predstavljao kao žena, izjavio ljubav muškom sugovorniku (čovjeku) te ga nagovarao da ostavi ženu zbog "nje." Drugi problem može se vidjeti u primjeru prometnih prekršaja. Ako robot prekrši prometno pravilo kažnjivo određenim iznosom, tko će biti kriv? Stroju ne možeš naplatiti kaznu jer nije fizička osoba, fizička osoba nije vozila, ali je vlasnik vozila. Već tu je mogućnost zloupotrebe velika.
SAD, Kina i EU nisu uspjele donijeti zakone koji bi razvoj AI držao pod kontrolom. To je samo po sebi već problem.
