Internet je u biti još uvijek mlada tehnologija. Kako bi ga razumjeli moramo znati da ima dvije glavne komponente. Prvi je hardver koji uključuje sve od kablova koji prenose mnoštvo podataka preko Interneta do vašeg računala svake sekunde. Naravno, Internet ne bi bio moguć da nema routera ili poslužitelja. Danas čak ne možemo zamisliti Internet bez mobilnih centrala, pametnih telefona i satelita jer je do tu i napredovao. Svi ovi uređaji rade skupa kako bi mogli služiti krajnjim korisnicima Interneta koji ima više milijardi.
Većina elemenata je statična i čine kostur Interneta. Npr. element veza je veoma lako razumijeti. Računalo je "end point" (ili pametni telefon, tablet itd.) - zovemo ih klijentima. Mašine koje pohrane podatke zovemo poslužiteljima, a treći element "nodes" je dio koji služi kao točka veze između sile ostalog prometa koji se odvija.
Internet koristi TCP/IP protokol da bi služio tako veliki broj korisnika. Tehnički gledano, routing table se koriste kako bi se IP paketi mogli poslati na ispravnu lokaciju. IP paketi su bitna stvar jer su u biti "paketi informacija" koje vaše računalo mora primiti za normalno obitavanje na Internetu. Najprominentnija komponenta Interneta (IP) omogućuje internetworking na način da to samo po sebi poveže Internet koristeći IPv4 (trenutno aktualni protokol) te uskoro IPv6 koji već ima nekakvu popularnost. IP standard se nadograđuje jer nam sve sve više događa da "Internet ne može opskrbiti IP adresa koliko ima spojenih klijenata". Bez IP-a naše računalo ne bi imalo "ime na Internetu" i bez te identifikacije pristupa jednostavno nema.
Svako računalo koje je povezano na Internet je njego dio, prvo se spajate na ISP (Internet Service Provider) nakon nečega tvrtka (ISP) pruža Point of Presence (POP) koji je u biti mjesto za lokalnog korisnika kako bi se od tamo pridružio mreži tvrtke i onda dalje.
Npr. tvrtka A je veliki ISP i ima POP. POP u svakom gradu je pun uređaja koji pokušavaju doći do Interneta. Koristeći tehnologije, linije telefona iz kuće idu prema POP-u te na taj način svi korisnici tvrtke A mogu "komunicirati" jedni s drugima no nema načina da tvrtka A i tvrtka B te njihovi klijenti na taj način komuniciraju. Zbog toga se obje tvrtke slože da se spajaju na "NAP-ove" (Network Acess Point) u raznim gradovima te tako razmjena podataka ide preko njih i to u suštini čini Internet. Inače, mnoštvo ISP-a se interpovezuje kroz NAP u raznim gradovima, trilijuni podataka se obrađuju u isto vrijeme, a u neku ruku ovo možete shvatiti kao "dogovor" između ISP-a da interkomuniciraju jedni s drugima kroz NAP - ništa više, ništa manje.