Mislim da bi najam stanova trebao biti samo privremeno rješenje, isto kao i život s roditeljima dok nismo spremni ni za najam. Neki možda biraju i život s roditeljima upravo zbog neisplativosti najma.
Podstanarstvo je okej ako nađemo jako dobru ponudu na tržištu, super vlasnike i sve to u susjedstvu koje nam se sviđa i koje odgovara našim potrebama. Ali i onda je nepredvidivo. Što nam može garantirati da najmodavac neće povisiti cijenu najma? Pa makar bio i primoran na to zbog vlastitih troškova, a ne osobne koristi - najam se dugoročno malo kome isplati.
Drugo je ako druge opcije nema. Ako ne možemo dovoljno uštediti ni za 10/ 15 godina, ako nismo kreditno sposobni, ili ako se ne želimo obvezivati banci na tako dugo razdoblje (s time da je ovo zadnje naš izbor, a ne jedina opcija).
Mislim da je računica, iako teška, ipak na korist kupovine stana (ili čak kuće). Uz cijene kvadrata, porastao je i sam najam. Tako da tu nema neke dileme. Upitno je jedino želimo li se upuštati u stres oko otplate kredita u zamjenu za sigurnost, ali i komfor koji donosi vlastita nekretnina.
S obzirom da je stariji odgovor naveo primjer influencera, mogu ponuditi dva suprotna slučaja. Marco Cuccurin je odlučio kupiti (možda čak izgraditi) vlastitu kuću, dok je Vuletić ipak procijenio da su mu putovanja vrjednija te da ostaje u najmu (iako ima mogućnost kredita).