Kompleksno pitanje oko privremenog i cijeloživotnog najma. Razlike su u shvaćanju najma, pa ću to malo argumentirati kroz odgovor. Ta razlika je ukorijenjena u nacije koje žive na zapadu i istoku svijeta kroz različitie povijesne, kulturne, ekonomske i društvene faktore. Kada usporedimo mindset prema najmu stana za život u zapadnoj i istočnoj Europi, razlike su tu očite:
- Na zapadu je najam stana za život najčešće shvaćen kao dugoročna i fleksibilna opcija.
- Dok u istočnoj Europi se na najam stana još uvijek gleda s određenom rezervom. Ili kako kažeš - privremenim rješenjem.
U mnogim zapadnoeuropskim gradovima, poput Londona, Berlina ili Pariza, najam je preferirani način stanovanja, i to posebno među mladim ljudima, i to baš među nekim profesionalcima, jer tako mogu kod čestih promjena poslodavca (a to i rade!) lakše promijeniti i mjesto stanovanja. Naravno da danas ipak te neke promjene u društvenim vrijednostima, kao što je naglasak na individualizmu, pa onda na poslovnoj (i privatnoj) fleksibilnosti, pa onda i neke slične stvari su pridonijele popularizaciji cijeloživotnog najma. No, to nije nešto što se dogodilo nedavno, već kroz povijesni razvoj...
U zapadnoj Europi i Americi tradicija najma je duga i duboko ukorijenjena u društvo. Njihovi veliki gradovi su se razvijali stoljećima. S njima se razvijalo i tržišta nekretnina. To je dovelo do stvaranja stabilnih pravnih okvira koji štite prava najmoprimaca i osiguravaju sigurnost ulaganja u stan za dugoročno iznajmljivanje. To baš i nije toliko sigurno pravno područje kod istočnih zemalja.
A ovdje, na Balkanu, u Hrvatskoj, u istočnoj Europi punoj zemalja u tranziciji, općenito situacija je, jasno, ipak drugačija. Prvo da kažem da se i ovdje trendovi mijenjaju (prema onome što se događa na zapadu) ali i dan danas se najam još uvijek percipira kao privremeno rješenje (baš kao što kažeš) dok stanovanje u vlastitom stanu predstavlja simbol uspjeha i sigurnosti u životu. Upravo to je dijelom posljedica drugačijih povijesnih okolnosti ovdje. To su komunizam i tranzicijska razdoblja koja su obilježila mnoge zemlje istočne Europe. Tijekom tih povijesnih razdoblja, vlasništvo nad nekretninom je bilo ograničeno (npr. u Hrvatskoj koja je bila dio Jugoslavije nije u gradovima postojalo privatno vlasništvo već društveno vlasništvo stanova), a najam stana se tada uglavnom povezivao s nestabilnošću u životu.
Ekonomska situacija života ovdje i tamo je utjecala na shvaćanje što je najam. Zemlje istočne Europe imaju radnike koji su plaćeni niže nego radnici u zapadnoj Europi, pa onda to posljedično ograničava mogućnosti za dugoročni najam. A i tržište nekretnina u istočnoj Europi nekako ipak nestabilnije nego na zapadu, već sam gore rekao da nije pravno regulirano tako dobro kao na zapadu, pa se onda to subjektivno može stvoriti osjećaj nesigurnosti kod potencijalnih najmoprimaca.
Međutim, trendovi se mijenjaju, ali kojim tempom i kada će to doći kod nas - ne znam. Uglavnom, ipak to dolazi. I zakoni će se na istoku mijenjati i prilagođavati s vremenom. Ne bi ljudi koji iznajmljuju stan kojeg imaju viška praznog radili to da se to njima ne isplati i da nema zainteresiranih podstanara koji žele platiti, zar ne?
