Pjesma mi zvuči kao ljetnja balada koja opisuje neki ljubavni rastanak ali koji nije pretjerano tužan. Iako je opisana ta svjesnost da će se rastati i da "treba čvršće ruke" koje je neće pustiti i ubjeđivanje da je to možda i dobro jer će donijeti nove avanture i da će to podnijeti dobro ipak taj rastanak i nije toliko lak kako se želi prezentirati čim traži posljednji ples, da je prati i da čekaju zajedno zalazak sunca, da joj barem na kraju ostane lijepa uspomena.
Ova pjesma nekako služi da se brže i bolje preboli raskid i da se ne treba osvrtati što je uzrok već treba gledati ka budućnosti. Putovanja i oluje su nešto što je dinamično i pokreće ljude da ne razmišljaju unazad nego unaprijed ka promjenama koje će donijeti nepoznato. Čak i nada u nepoznato je bolja od tugovanja za prošlošću
Malo mi je pjesma bila neobična jer sam navikla na neke ovako blage hitove ali koji govore o ljubavi a ne o rastanku.
Reci kad i reci gdje na tren da zastanem
na putu od za do za, do zauvijek
za još jedan ples imamo vremena, zar ne
i reci mi sve što imaš mi za reći dok klizimo
Pričekaj, nebo iznad grada da se smrači
dodir tvoj, što san mi odmah vrati
ne odjednom, sve se lako shvati
Ponovo, istina je, da me nećeš naći
novo vrijeme traži novi način
rasuti k'o pijesak, dijamanti
Ponovo, klizim ti kroz prste
trebam čišće ruke
da me, kao zrno pijeska ne otpuhne
Jer, sutra smo 'ko zna gdje
zaboravi sve puteve poznate
prati me, kroz srce oluje putujem
miriše zrak, dobro je sve, bar na tren
Jer, sutra smo 'ko zna gdje
zaboravi sve puteve poznate
prati me, kroz srce oluje putujem
miriše zrak, dobro je sve, bar na tren
Prati me
sutra smo 'ko zna gdje
prati me
sutra smo 'ko zna gdje