Uslijed većih životnih promjena moguće je da se taj dio osobnosti promijeni, tj. da se usvoji drugi obrazac ponašanja.
Čak smatram da psihološki stručnjaci baš i ne pribjegavaju strogom svrstavanju osobe u jedan od ta dva koša. Psihološki testovi osobnosti uvijek daju ljestvicu u obliku postotka gdje vidimo koja strana prevladava, a postoje i oni koji su baš između.
To su ambiverti koji pokazuju karakteristike ekstroverta i introverta. Oni i dalje mogu imati nalete kad im druženja "prazne energiju", ali možda su okruženi tolikom količinom "ispravnih ljudi" da ih oni češće "pune".
Nadalje, moguće je da su zbog visokog samopouzdanja dominantni i u nekim konverzacijama kad introverti ne bi bili, a u tome im može pomoći i povezanost s intuicijom i nekim uvidom u stanje druge osobe. Po tome su više poznati introverti koje upravo to iscrpljuje.
Rekla bih da ekstroverti to u velikom broju slučajeva nesvjesno pokupe i zato su društveni bez da o tome previše razmišljaju. Introverte to iscrpljuje, bilo zato što "pokupe" previše toga ili da ne znaju protumačiti ono što osjete.
Ako tumačim što je to iz ugla promijene, oni bi mogli biti introverti koji su iz raznoraznih razloga toliko željeli biti uključeni među ostale ljude da im je tolerancija narasla, ili ekstroverti kojima je "tolerancija" tj. taj ekstrovertirani dio da se pune druženjem iz nekog razloga opao.
Život nas može odvesti u toliko nepredvidljive pravce da ne možemo niti reći koja karakteristika je bolja, nego samo to da se prilagoditi uvijek (ili u velikoj većini slučajeva) možemo.
