Jedni se odlučuju u dobroj vjeri jer su srčani i zagrijani za promjene u području u kojem se upuštaju u aktivizam. Drugi u tome vide dobar izvor prihoda s malo rada, a primjer su nevladine udruge. Mnogi se danas predstavljaju kao aktivisti, borci za ovo ili ono, a onda osnuju udrugu da bi izvlačili novac kojeg troše nenamjenski.
Ovi prvi lako izgore. Budu sudionici puno toga, vide da nikoga osim njih i njihove skupine te istomišljenika nije briga, povuku se iz svega i ponekad žale što su se ikad u išta uvalili. Ovi drugi nemaju taj problem jer uglavnom nemaju savjesti. Da imaju, ne bi radili to što imaju i tko zna na čijoj tragediji zarađuju poene.