Za novinarstvo se često kaže da je četvrta vlast države (uz sudsku, zakonodavnu i izvršnu). Tako je zato što bi misija medija trebala biti ispravljanje grešaka tj. ukazivanje na propuste ostalih stupova državne vlasti.
Slično je i s uporabom tvrdnje da je novinarstvo sedma sila. Podrijetlo tog pojma nije posve pouzdano, no najčešće se veže uz ulogu novinarstva u revolucionarnoj Francuskoj. Profesija je tada imala veliki utjecaj. Pojedini novinari tada su imali veći utjecaj čak i od političara.
General Napoleon Bonaparte, dok je nastojao prigrabiti vlast, nazvao je novinarstvo petom silom u Europi. S tim da su prve četiri bile Francuska, Velika Britanija, Rusija i Austrija. Kao prvi konzul, a potom i kao car, Napoleon je pažljivo nadzirao novinstvo, pa je u to doba pariški Moniteur bio primjer propagandom cenzuriranog lista. Ujedinjenjem Italije (1861.) i Njemačke (1871.), broj sila u Europi povećao se na šest, pa je novinstvo palo na poziciju „sedme sile“.
Termin „sedma sila“ u Hrvatskoj nije pustio neki poseban korijen. No u Srbiji i BiH je, pa čak i Sloveniji. U Beogradu je prije svjetskog rata osnovana novinarska zadruga „Sedma sila“, a isto ime je od 1953. godine nosilo nakladno poduzeće Udruženja novinara Srbije.
