Zato što se od žena često očekuje da budu stupovi podrške svima drugima, a taj vikend je prilika da taj stup podrže sami sebe.
Žene često nose nevidljivi teret planiranja i organizacije - obiteljskog rasporeda, doktorskih pregleda, popisa namirnica, društvenih obaveza i emocionalnog stanja ukućana.
Vikend im omogućuje isključivanje tog "unutarnjeg upravitelja" i prepuštanje da netko drugi (ili nitko) brine o logistici.
Mnoge žene su socijalizirane da stavljaju potrebe partnera, djece, roditelja ili šire obitelji ispred svojih. Ako se ne osvijesti kao potreba, briga o sebi se lako odgađa.
Vikend im omogućuje da bez grižnje savjesti stave sebe na prvo mjesto, što je često nužno za mentalno zdravlje.
Ako uz posao vode domaćinstvo, žene često rade "drugu smjenu" kod kuće. To je fizički iscrpljujuće.
Vikend im omogućuje fizički odmor koji nije samo spavanje, već i odsustvo obaveza poput kuhanja, čišćenja ili nošenja teških torbi.
Žene su često "emocionalni spremnici" za svoje okruženje - slušaju, tješe, posreduju. To može dovesti do empatijskog umora.
Kada si stalno "mama", "supruga", "kćer" ili "šefica", lako se izgubi osjećaj tko si kao pojedinka.
"Self-care" vikend nije bijeg od odgovornosti, već investicija u vlastitu sposobnost da se tim odgovornostima vrati cjelovita, a ne potpuno prazna. To je simboličan i praktičan čin kojim žena sama sebi šalje poruku: "I ja sam važna."