Bolje je čitati to mlaćenje prazne slame. Self help literatura je način stjecanja kruha bez motike. Ako ne želiš raditi, nalupetaj nekoliko stotina stranica prežvakanih prežvakanosti, prepisanih i prerađenih od njuejđera prije tebe, prodaj jer očajnih ljudi ne fali. Jeftinije će proći nego da zovu vračare na Novoj TV u 2 ujutro. Knjiga može biti 50 eura, a njemu ode i više ako duže razgovara s vračarom i još par puta tako. Jest da bit svega i ono malo pametnih stvari što imaš za reći stane na par stranica, ali nema veze. Štancaj gluposti, tipkaj, pusti mašti na volju, zamaskiraj to u nešto popularno što u tom trenutku ide. Ako su u trendu Indijci, šibaj po njima, iznosi paralele s njima koje jesu i koje nisu. Publika je ionako brdo ovaca koje same sebi ne žele pomoći već žele čuti lijepu riječ o sebi, kako su važne i bitne i kako same kreiraju svoju stvarnost. Neće im pomoći ni tvoja magloprodajna knjiga jer su beznadni slučajevi koji su odlučili da su beznadni. Nadam se da je s moje strane bar malo pojašnjenja bit self help literature. Za samopomoć je dovoljna Biblija, ali za nju je potrebno više upregnuti mozak nego za trkeljarije Ane Bučević, Louise Hay i sličnih koji kao terapiju propisuju mantre koje sam sebi moraš ponavljati makar ne vjeruješ u to i koliko god ponavljaš kako lako zarađuješ novac, minus na računu stoji i dalje. Možda sjedne i ovrha prije nego kupiš iduću umotvorinu. Tako je to kad čitaš, mantraš i čekaš da svemir obavi tvoj posao.
