Monografija Bazilika svetoga Jakova u Šibeniku / Basilica of Saint James in Šibenik autorsko je djelo akademika Andrije Mutnjakovića kojim nastavlja istraživati hrvatski doprinos razvoju renesansne arhitekture u Hrvatskoj i Italiji. Knjiga obuhvaća pregled razvitka šibenske katedrale od iniciranja gradnje 1404. do počasnog imenovanja katedrale Papinom bazilikom 1884. godine.
U 18 poglavlja knjige razmatra se projektiranje i građenje bazilike od početaka građenja (1404.), do angažmana i usvajanje projekta Jurja Dalmatinca (1441.) i dovršenja gradnje katedrale (oko 1486.), te angažmana Nikole Firentinca (1475.) i njegovih nasljednika na izvođenju završnih radova do posvećenja bazilike (1555.). U navedenim poglavljima detaljno se razmatraju bitni arhitektonski i graditeljski elementi (volumen, konstrukcija, apside, sakristija, svodovi, kupola), karakteristični skulptorski artefakti (fasade, portali, vijenci, krstionica, friz glava, reljefi i kipovi), te urbani ambijent šibenske katedrale.
Također se naglašeno razmatraju utjecaji venecijanske gotike na početne faze gradnje koji su dovele do stvaranja vrhunskog gotičkog djela nepoznatog u Veneciji (krstionica), te Albertijevih renesansnih utjecaja iz Riminija koji Alberti nije mogao ostvariti, ali ih je Juraj realizirao koncepcijom kupole i svodova korpusa trobrodne katedrale izraženim na trolisnom pročelju katedrale.
Ovo kreativno arhitektonsko umijeće snažno je izraženo izvornom konstruktivnom inovacijom kojom je standardna zidana gradnja zamijenjena montažnim sistemom gradnje, aktualnim tek u 19. stoljeću. Ove izuzetne kreativne inovacije prepoznate su kao doprinos crkvenoj arhitekturi te je papa Lav XIII. šibensku katedralu proglasio 1884. Papinom bazilikom. Prepoznate su također od stručne javnosti te je šibensku baziliku UNESCO 2000. upisao među spomenike svjetske kulturne baštine.
