Dakle, Melani - u pravu ste! 
I to me, kao nekoga tko više cijeni dobru knjigu od bilo kakvog "ekrana", posebno duboko brine i ne vidim neko rješenje. Znate i sami da smo kroz povijest smo izmišljali alate da nam budu sluge. A danas se čini da mi polako - postajemo sluge svojim alatima. Što kažete na tu tezu?
Po meni se čini da je problem u tome što ljudski um je poput mišića – ako ga ne koristiš, on usahne. Još su mudri stari Grci govorili da je bit života u "vježbanju vrline" i kritičkom promišljanju. Ako danas dopustimo tom nekom imaginarno-stvarnom AI stroju da odlučuje što ćemo svagdašnje jesti, gdje i kako ćemo obitavati, te što ćemo misliti i, na kraju, kako ćemo pisati pisma dragim ljudima - mi zapravo više ne štedimo vrijeme već - mi gubimo sebe! Postat ćemo nove generacije mladih samo "biološki privjesci" tehnologiji.
Pitam se i sam - kamo to vodi? Evo, po meni, ako nastavi AI razvijati se ovim putem kao do sada, bojim se da ćemo dobiti svijet prepun informacija, ali potpuno lišen mudrosti što s njima. Doći će do prezasićenosti s informacijama. Informacije će postati smeće. Bezvrijedne jer će svima biti dostupne. Bit ćemo kao ljudi koji imaju najbolju knjigu na svijetu, a zaboraviti ćemo kako se knjige čitaju. Biti ćemo, kako Biblija kaže - biserje pred svinjama!
Tehnologija nam uvijek može dati odgovor, ali nam nikada ne može dati smisao! Smisao je posao za naš mozak. I za naše srce. A bez toga...
E, onda postajemo samo vrlo skupa, ali prazna ambalaža. Besmislena ljuštura.... 