Najgore što mi druga osoba može reći jest da nisam dovoljna. Činjenica da nisam dovoljno dobra, pametna, lijepa, uspješna, vješta, marljiva ili slično ujedno me vrijeđa i rastužuje. Trebala bih, kao i bilo tko drugi, sama po sebi, takva kakva jesam, biti dovoljna. Kada bi me drugi smatrali nedovoljnom, osjećala bih se kao da nisam potpuna osoba. Usprkos svim manama i potencijalnim nedostacima, ipak smatram da mogu ponuditi određene kvalitete i biti dobra prijateljica, sestra, studentica...
Također, smatram da je neprihvatljivo bilo kome govoriti da je ružan. Svaka je osoba lijepa, bitno je samo da zrači dobrotom. Uvijek je važnije što osoba nosi "ispod kože", a ne kakva joj je vanjština. Ipak se naši ukusi razlikuju i ono što je nekom lijepo, drugi neće zamijetiti. Na kraju dana sve se svodi na to da sami sa sobom trebamo biti zadovoljni.