Puno puta sam primjetila da ljudi ostaju u vezama (platonskima ili romantičnima) s ljudima koji jednostavno ne žele ili ne znaju izražavati svoje emocije te ne nude nikakvu emocionalnu potporu, štoviše, često "cijede" druge osobe od energije i volje za životom. Svejedno - ljudi trpe te emocionalno nedostupne individue, bez obzira na to što se s njima osjećaju nezadovoljnima i očajnima. Zašto su emocionalno nedostupni ljudi nekima toliko privlačni?
Današnja "dejting scena" prepuna je pojedinaca koji su emocionalno nedostupni; strogo su neovisni, zaziru od bliskosti i često su oni ti koji prekidaju odnose. Takve osobe većinom ne zahtijevaju mnogo vremena da prebole prošli odnos i započnu novi koji će se ponovno završiti prekidom. Dakle, emocionalno nedostupne osobe ulaze u više odnosa i generalno se duže zadržavaju na "dejting sceni" što dovodi do zaključka da je velika šansa da ćete završiti u odnosu upravo s takvom osobom.
Jedan od razloga zašto netko ostaje u vezi s emocionalno nedostupnom osobom možemo pronaći u teoriji privrženosti. Naime, osoba koja konstanto privlači nedostupne osobe posjeduje anksiozni stil privrženosti kojeg karakterizira :
Psiholozi kažu da partnera tražimo prema roditelju sa kojim smo bili manje povezani u detinjstvu.U smislu tražimo dopunu emocija koje nikada nisu bile prepoznate i pružene.
Po ovoj teoriji - ćerka i emocionalno nedostupan otac - kao odrasla žena ona će nesvesno naći emocionalno nedostupnog muža iz obrasca koji je stekla u detinjstvu, uz uverenje da su muškarci takvi, jer ona drugo iskustvo nije imala. Ili će joj biti teško da pronađe momka/muža iz straha ili nemogućnosti da se poveže. Takođe, i u odnosu sin i emocionalno nedostupna majka - on kao odrastao čovek je vrlo verovatno da će pronaći ženu koja je emocionalno slična njegovoj majci. Ili neće umeti da joj uzvrati ljubav koju on kao mali nije dobijao.
Retki su slučajevi da kada odrastu, nekad "emocionalno zanemarivana deca" osveste da npr ne žele brak kao što je mama/tata imao i da potraže pomoć u razbijanju uverenja u kojima su odrastali. To se stručno zove razbijanje transgeneracijskih trauma.
Emocije su ranijih godina bile često zanemarivane, a to danas ostavlja posledice kako na odrasle tako i na naredne generacije.
16.9k pitanja
26.9k odgovora
10.7k komentara
1.8k korisnika