Žalim zbog jedne situacije koju sam napravila prošle godine a najgore je što nikome to ne smijem reći, mislim da bi završila u zatvoru ili u ludnici da to netko čuje a opet možda i ne bi jer ni ubojice ne završavaju tamo gdje bi trebali u našoj državi. Nešto sam napravila nekome i ne bi smjela pričati o tome. Nakupilo mi se i to je bila faza u mojem životu zbog određenih okolnosti u kojima sam bila neubrojiva, pukla sam, nisam ni znala da čovjek može tako skrenuti i od tada više ne osuđujem ljude. Žalim radi toga na način da kad se toga sjetim vrti mi se u glavi, ne mogu spavati ponoći, počnem plakati i nije mi do života. Iskreno se kajem radi toga pa se iskreno nadam da će mi to biti oprošteno.