Koja je najveći "ne sudi knjigu po koricama" trenutak koji ste ikada imali u životu?

Question

Kada se ispostavilo da je vaša vanjska percepcija neke osobe ili situacije bila u potpunosti drugačija od realnosti i je li vam ikad bilo žao što ste osuđivali preko vanjštine? Kako spriječiti da se takve situacije ne ponavljaju i naučiti manje osuđivati?

Answer 1

Dogodilo mi se to, ali dogodilo se na suprotan način nego što bi čovjek očekivao. Pomogla sam jednoj osobi koja je naizgled djelovala siromašno, dobro i jadno. Nije da sam to napravila radi zahvalnosti, ali na kraju nisam dobila ni "hvala" nego bezobrazluk i umišljenost. To sigurno nije jedini slučaj. Sjetite se samo situacija na ulici kada netko prosi i Vi mu ne date ništa i krene Vas psovati. Često ljudi imaju predrasude o takvim ljudima da su odmah najbolji zbog toga što su siromašni.

Naravno, sve to nije pravilo. Vani ima svakakvih ljudi. Najbitnija je energija koju osjetite od osobe pored koje ste. Instinkt i osjećaji su najbolji filter za prepoznati tko je kakav, a tek nakon toga ponašanje i izgled.

Answer 2

Nikada nisam bila u takvoj situaciji zato što živim u uvjerenju da svatko vodi svoj život kako želi i ne zanima me previše kako ljudi izgledaju, čime se bave, što odijevaju i zašto su takvi kakvi jesu. Volim vjerovati da niti druge ljude ne zanima moj život i da ne osuđuju moje postupke, izgled i ponašanja.

Čvrsto vjerujem u karmu i da privlačimo ono što i zračimo. Postaviti takav mindset u glavi značajno olakšava život, ali vjerujem da svima nije lako razmišljati na taj način i da su često naši stavovi i uvjerenja pod utjecajem okoline u kojoj smo odgajani.

Svatko za sebe sam odlučuje hoće li imati predrasude prema drugima te hoće li osuđivati različite od sebe. Ta uvjerenja ne mogu se promijeniti preko noći. Na tim uvjerenjima treba raditi i treba promišljati o njima. Prije svega treba zavoljeti samog sebe i naučiti poštovati i cijeniti svoje različitosti.

Answer 3

Dogodilo se kada nekome pomognem i očekujem hvala, a umjesto hvala, dobijem "ccc".

Ili netko na ulici mene slučajno gurne i očekujem da će reći "ispričavam se", a umjesto toga opsuju Boga i krenu se svađati.

Uglavnom ljudi o meni sude prije nego li me upoznaju. Onda im poslije bude žao što se nisu više družili samnom.

Ili slučaj kada sam sam imala na pola polomljenu nogu, paklena bol te poteškoće s disanjem i sjela u busu na naopako mjesto (jer nitko tu ne želi sjesti) i čitala sam Bibliju budući da sam studirala teologiju pa sam radila egzegezu, na to su gospođe odmah počele "Šta ona ima sjediti? Ona je mlada. Još čita Bibliju! Misli da je svetica?" (Obje su gospođe sjedile, s tim da je jedna imala visoke potpetice). To su rekle kada sam se spremale izaći na stanicu. Pitala sam ih "vi o meni govorite?", onda sam im objasnila, jedna je gospođa bila draga i ispričala se, a druga je samo ušutila i posramila se. Očito je da je ova prva gospođa samo htjela razgovarati pa tako i sa zlim ljudima.

Često ljudi misle da znaju čitati misli i krivo me protumače. Ako kažem nešto pametno misle si "misli da je pametna, idem je spustiti. ", a zapravo sami sebe spuste, a kada me upoznaju znaju da zapravo uopće to ne mislim već želim pomoći.