Ovako, mobiteli danas koriste dva glavna načina pristupa Internetu. Jedan je tkz. "Wi-Fi" - ono što nekako više i draže nam je koristiti zato jer u principu ne košta ništa. To je ono kada dođete u kafić i tražite lozinku od "wirelessa" - spojite se na njihov router i on vam prosljeđuje Internet (iako je tehnički više komplicirano - ovo je što se u principu događa).
E sad, drugi način je onaj kroz podatkovne mreže odnosno npr. 3G mrežu. Svi mi moramo koristiti SIM kartice nekog teleoperatera da bi mogli zvati, slati SMS poruke s našeg broja i koristiti Internet UKOLIKO je podatkovni paket UKLJUČEN na vaš račun kod pružatelja usluge (npr. Vipnet, Hrvatski Telekom ili Tele2).
3G je jednostavnim riječnikom rečeno: "Wi-Fi posvuda" što znači da koristi radio toranj kojih ima na svakoj strani naše zemlje - od pružatelja usluga koje koristite. To može biti i 4G/LTE samo što su to naprednije tehnologije, 3G izraz koristim čisto zato jer većina mobilnih uređaja ima upravo 3G podršku.
Naravno, 3G podatkovni promet se plaća i te tarife odabirete sami kod pružatelja usluge. Većina njih određuje standardnu brzinu te brzinu u opadanju kada potrošite paket koji ste prethodno zakupili. Uglavnom to je to - nema tu puno filozofije.
Inače bi preporučio svima koji se pitaju da li je pametno investirati u više podatkovnih paketa na za više uređaja - kupite WiFi sharing adapter koji će preuzeti podatkovni promet s jednog uređaja i djeliti ga na ostale putem Wi-Fi tehnologije.
