Ovisno o vrsti predmeta, zalagaonica procjenjuje vrijednost istog. Ako ste donijeli neki opće poznati predmet, ili pak predmet kojem je lako ustvrditi njegovu vrijednost, onda vam zalagaonica na licu mjesta može postaviti otkupnu cijenu s kojom se vi možete, ali i ne morate složiti.
No, ako ste pak donijeli neki rijedak predmet ili neki neobičan predmet kojem cijena može iznimno puno varirati u odnosu na to je ti to stari predmet ili nije, zatim je li original ili je neka kopija, odnosno falsifikat. U tim slučajevima zalagaonica se konzultira sa stručnjacima s kojima surađuje ili koje poznaje. Ti stručnjaci su ljudi koji pobliže prate vrstu predmeta kojeg ste donijeli te oni mogu odrediti vrijednost i cijenu predmeta. To u principu traje nešto dulje nego kada donesete neki poznati predmet.
Omjer cijene nikada nije 1:1. To je tako iz razloga jer i zalagaonica mora nešto zaraditi. Odnosno ako se neki antikvitet prodaje na dražbama po 500-tinjak kuna, zalagaonica vam neće ponuditi više od 300-350 kuna kako bi i oni imali svoju zaradu u tome.
Potvrda se dobiva u obliku računa.
