Nacionalne banke su jedine ovlaštene zakonom u tiskanju novčanica/kovanica. Njihova politika se uglavnom svodi na to da je potrebno tiskati dovoljno novih novčanica kojima se mijenjaju postojeće neadekvatne novčanice, te zbog porasta potražnje. Tehnologija tiskanja upotrebljava više vrsta tiskarskih ploča i tiskarskih boja te se pri tom rabe različiti postupci kao što su off-set tisak, duboki tisak, vrući tisak (za hologram), te tzv. sitotisak (za brojke koje mijenjaju boju).
Prvo i osnovno - osim nacionalnih banaka čiji rad se strogo nadzire, NITKO DRUGI NE SMIJE TISKATI NOVAC! Zakon je tako napisan u svim državama svijeta na ovoj planeti. 
Zbog neovlaštenog tiskanja novca se završava u zatvoru.
Nadalje, tiskanje novčanica je tehnički vrlo kompleksan posao s obzirom na skupe strojeve i zaštitu koju moraju novčanice danas imati. No, to ne znači da nije tehnički nemoguć (pogotovo danas uz svu moguću digitalizaciju), ali teško da je moguće u kućnoj radinosti vjerno tiskati novac. Eventualno to mogu neke udružene zločinačke organizacije sa skupim strojevima, no i onda je pitanje kvalitete njihovih novčanica jer uvijek postoji neka zaštita na novčanicama koju nije lako "kopirati" te se prema njoj stručnom analizom lako pronađe da se radi o falsificiranim novčanicama te onda policija polako ali sigurno lako uđe u trag onima koji ih tiskaju protuzakonito.
