Kao prvo, ne valja se fokusirati da budete savršeni jer se to ne može ali pokušati biti što bolji se može. Smatram da je ključno strpljenje i s njime se treba naoružati što više je moguće. Potrebno je biti duhovit da bi bio dobar roditelj, praktičan, fleksibilniji i donekle mudar. Umjesto ljutnje treba upotrijebiti što više humora, puno sitnica treba znati ignorirati rađe nego nepotrebno stvarati tenzije, dobro poznavati svoju djecu, imati uredan život, znači treba postići s djecom i nekakvu rutinu kako bi djeca imala svoj red a narušiti je se može možda koji puta, prilikom raznih odmora (ljetnih, zimskih).
Umjesto zabrana djeci na koristan način objašnjavati što je za njihovo dobro. Puno ovisi kako čovjek gleda roditeljsku situaciju, da li je gleda s ponosom ili kao teret. Moramo biti svjesni da ništa nije idealno u životu, ni roditelji ni djeca.
Za sve to potrebno je jako puno ljubavi jer kad je ljubav u pitanju onda ništa nije teško pa ni uzor biti svojoj djeci i nije iscrpljujuće.