Question

Kakav je osjećaj biti roditelj? Je li iscrpljujuće? Koliko je teško biti nekome uzor?

Answer 1

Tako što u istom trenutku živiš najveći blagoslov života i umireš od neosnovanih strahova. I to će ti reći svaki roditelj, bez greške. 

Jer dok uživaš u tim malenim ručicama, prvim koracima, rečima, u glavi ti se uvek vrzmaju neke stvari i pitanje a šta ako, a to itekako ima donekle veze i sa sistemom i zemlji u kojoj živiš, jer prisustvuješ/ćuješ razne situacije i gde hteo ne hteo si uvek zabrinut za budućnost deteta. Naravno, nije sve do sistema, verujem da i u Švajcarskoj roditelji imaju iste strahove, to je više do sklopa mozga koji "dobiješ" u paketu kao roditelj

Tako da, roditeljstvo je nešto najlepše na svetu, ali isto tako nije lako kada shvatiš da ste ti i tvoja partnerka sada odgovorni za to malo biće, da ga volite, štitite, vaspitavate i vodite kroz život. 

Da li ćeš mu biti uzor? U najmlađim danima najverovatnije da, i ako je tvoja emocionalna inteligencija na nekom normalnom nivou pokazaćeš mu na sopstvenom primeru kako se voli, poštuje, zauzima za sebe, pomaže...neke osnovne moralne vrednosti. Kad poraste, on će sam odlučiti da li je to za njega bilo korisno ili ne, ali svakako ako odrasta u porodici punoj ljubavi smatraj da si veći deo posla već odlično odradio.

Sa detetom rasteš i ti, npr niko mamama nije dao uputstvo za dojenje, ili upustvo "kako ne spavati godinu dana a ostati normalan", ali sve je to život, lepo kažu da se sa detetom rađa i mama, i to je istina. Ona je do juče bila samo žena a sada ima jedno malo biće koje zavisi od nje, i to zaista iscrpljuje ali sve to prođe. I ono najlepše, svakim danom kako dete raste ti dobijaš snagu koja kaže "hej, ja kidam ovo roditeljstvo".

Answer 2

Kao prvo, ne valja se fokusirati da budete savršeni jer se to ne može ali pokušati biti što bolji se može. Smatram da je ključno strpljenje i s njime se treba naoružati što više je moguće. Potrebno je biti duhovit da bi bio dobar roditelj, praktičan, fleksibilniji i donekle mudar. Umjesto ljutnje treba upotrijebiti što više humora, puno sitnica treba znati ignorirati rađe nego nepotrebno stvarati tenzije, dobro poznavati svoju djecu, imati uredan život, znači treba postići s djecom i nekakvu rutinu kako bi djeca imala svoj red a narušiti je se može možda koji puta, prilikom raznih odmora (ljetnih, zimskih).

Umjesto zabrana djeci na koristan način objašnjavati što je za njihovo dobro. Puno ovisi kako čovjek gleda roditeljsku situaciju, da li je gleda s ponosom ili kao teret. Moramo biti svjesni da ništa nije idealno u životu, ni roditelji ni djeca.

 Za sve to potrebno je jako puno ljubavi jer kad je ljubav u pitanju onda ništa nije teško pa ni uzor biti svojoj djeci i nije iscrpljujuće.