Događaja koji su nam se dogodili do 4. godine života uglavnom se ne sjećamo. Možemo se sjećati nekih stvari, poput igračke koju smo voljeli, svoje sobe, ali ne pamtimo nikakve detalje iz tog razdoblja. Prema jednoj teoriji razlog tome je što u ranom djetinjstvu djeca još ne govore pa to otežava pamćenje. Drugi razlog može biti taj što u prvim godinama života mozak intenzivno stvara nove stanice pa ne uspijeva pohranjivati puno sjećanja u dugoročno pamćenje. Također, često mislimo da se sjećamo nečega iz djetinjstva, a to zapravo nije pravo sjećanje nego smo s roditeljima ili s nekim drugim razgovarali o onome što smo radili dok smo bili mali.
