Question

Podržavate li kohabitaciju u sociološkom smislu? Što mislite o tome?

Answer 1

Podržavam izvanbračne zajednice, odnosno kohabitaciju. Iako je znanstveno dokazano da se kohabitacija češće raspadne od braka, smatram da vjenčani prsten i potpisani papir nisu mjerilo uzajamne ljubavi, povjerenja i podrške. Kohabitacija je slobodniji i liberalniji način života, no ono što je pogodnije u bračnom životu je sigurniji odgoj djeteta zbog manjeg rizika za prekidom ovakvog odnosa. Vjerujem da istinska i prava ljubav u kohabitaciji mogu nadjačati sve izazove i predrasude koje nameće društvo, kao i ojačati emocionalnu povezanost između partnera.

Answer 2

U politickom smislu, Kohabitacija je vazda dobro dosla pogotovo u situacijama kao sto su ove u kojim trenutno zivimo. Inace, kohabitacija najvise zazivljava u drustvima gdje predsjednik republike bude lijevo orijentiran dok je predsjednik vlade desno orijentiran ili obratno (najbolji primjer je Hrvatska te Francuska pocetkom 90-ih i 2000-ih).

Također postoji i druga kohabitacija--> zajednicki zivot dvoje ili vise osoba koji zive pod istim krovom.
U drugom smislu, to se moze izraziti kao "vanbracna zajednica" koju također podrzavam. Mislim da nije bitno da o nasim zivotima i bliznjima odlucuje komad papira gdje pise da li se vjencani ili ne.

Answer 3

Podržavam kohabitaciju. Iako se osobno imam u planu vjenčati, smatram da dvoje ljudi ne treba dokazivati svoju ljubav preko papira i prstenja. Posebno ako ne vjeruju u taj način izražavanja ljubavi.

U životu neke stvari i situacije nisu predvidljive pa tako se može dogoditi i trudnoća prije sklapanja braka. Tada parovi odluče sačekati sa vjenčanjem, a vrlo često se dogodi i da kasnije ne stignu odraditi vjenčanje pa jednostavno nastave funkcionirati kako su i do sada.

Brakom se ne mijenja puno stvari, a ako ljudi smatraju da će tek ženidbom početi shvaćati svog partnera, vrijeme je da razmisle o pravim vrijednostima u životu.

Answer 4

Ni slučajno. To je životinjski. Osoba u životu najčešće doživi više od jedne konhabitacije i sad si misli kakvu to traumu i pečat ostavlja na osobi. Posebno kad idućem partneru želi u najboljoj namjeri i crno na bijelo priznati s čim ulazi u vezu (pa neka bira hoće li ili neće).

Najljepša stvar bi bila biti drugoj osobi neraspakiran dar, a ne auto iz rent a car agencije. Naravno da i auto s kilometražom ima dušu i da karakter nije određen brojem prijeđenih kilometara, ali zašto sebe kontaminirati i traumatizirati? Jer svaki prekid je svojevrsna trauma.