Smatram da su plastične operacije opravdane jedino ako su zaista potrebne. Istina je da je nemoguće objektivno procijeniti kome su one zaista potrebne, a kome nisu, ali bih za to zadužila doktore koji bi onda procjenjivali koliko je stanje kritično i treba li doći do plastične operacije.
Zašto je to važno? Jer u današnjem društvu ima previše primjera posezanja za plastičnim operacijama zbog čiste estetike koja ne samo da nije potrebna i ne samo da često izaziva mnoge probleme u zdravlju, nego potiče nekakve stereotipe i time narušava svaki pokušaj normaliziranja muškog pogleda na žene i obratno - ženskog pogleda na muškarce. Primjerice, povećavaju se grudi koje su već tako i tako normalne veličine i dostatne za život ili, pak, povećavaju se usne zbog banalnih stereotipa o tome da bi žene trebale izgledati kao patke sa velikim "čubama". Isto tako muškarci povećavaju spolovilo zbog toga što im je nametnuto da je prosječna veličina muškog spolovila više bliža onoj veličini koja je prikazana u "filmovima za odrasle", nego stvarnoj prosječnoj veličini.
Možda to ne čini štetu ljudima na vidljivoj razini (iako je i to slučaj), ali je jako štetno na unutarnjoj (nevidljivoj) razini. Živimo u svijetu u kojemu sve više dolazi do osvješćivanja o tome da smo svi lijepi na svoj način (s obzirom na boju kože, kilažu itd.), a plastične operacije taj proces samo ugroziti. Također, sve više se osvješćuje različitost, a mi svi sve više izgledamo kao klonovi (jer se ipak i dalje vrednuje samo jedan tip ljepote).
Naravno, kompleksna je to tema i teško je govoriti o tome, a kamoli kada sama osobno ne želim niti ću ikada imati plastičnu operaciju. No, važno je nastaviti i sudjelovati u procesu osvješćivanja različitosti i voljeti svoje razlike i posebnosti na tijelu.