Biste li izabrali ranija sjećanja ili buduća sjećanja?

Question

Kada biste trebali izabrati, biste li radije izgubili svoja sjećanja ili izgubili mogućnost za stvaranjem novih sjećanja?

Answer 1

Imam puno lijepih sjećanja iz prošlosti te ne žalim ni za čime. Kada bi razmišljala sentimentalno, onda bi izabrala zadržati stara sjećanja. No, onda bi živjela u prošlosti što nije dobro za naše mentalno zdravlje. Iako mnogi ljudi žive u prošlosti te si ne mogu oprostiti neke odluke stvorene u prošlosti, to iz izjeda iznutra. 

Kada bi razmišljala racionalno, onda bi izabrala stvarati nova sjećanja jer je prošlost gotova, a budućnost nas tek čeka i nju ne možemo lako predvidjeti. Tako  bi se veselila vidjeti što me čeka u budućnosti i okrenuti se stvaranju novih uspomena.

Budućnost je ono čemu bi se ljudi trebali više okretati i stvoriti život kakav oduvijek žele. Zbog prošlosti mnogi završe u nekoj vrsti ovisnosti, umjesto da se okrenu budućnosti i kako mogu postati bolji za sebe i svoju budućnost.

Answer 2

Nije lako odgovoriti na ovo pitanje ali nakon dužeg razmišljanja mislim da bih odabrala mogućnost stvaranja novih sjećanja. Imam puno lijepih sjećanja, ali s obzirom da sam mlada mislim i nadam se da imam puno prilika za stvoriti nova sjećanja. Nikad ne možete znati kada će vam se dogoditi nešto dobro, stoga ne treba živjeti u prošlosti i cijeniti isključivo prošla sjećanja. Osim toga, puno lijepih stvari mi se dogodilo s ljudima s kojima se više ne družim stoga bih vrlo rado htjela stvoriti nova sjećanja s ljudima koji su mi sada važni.

Answer 3

Ne bih voljela birati između tako nečega, ali, kada bih morala izabrati, izabrala bih svakako da izgubim prijašnja sjećanja. Okrenuta sam prema budućnosti i zato bih napravila taj izbor. Prošlost jako utječe na nas i lijepo je pamtiti lijepe uspomene, ali smatram da budućnost bez mogućnosti stvaranja novih sjećanja ne bi imala smisla. Život bi izgubio smisao jer smo emocionalna bića i sjećanja su nam jednostavno potrebna.

Answer 4

Pitanje je jako izazovno i bilo kakav gubitak sjećanja je izazovan, ali kod odgovora nemam dvojbe. Uvjerena sam da je bolje izgubiti stara sjećanja nego ne imati mogućnost stvarati nova. Koliko god imali lijepih uspomena, gore je izgubiti stare nego ne imati mogućnost stvarati nove.

Na stranu sentimentalnost, odabrati čuvanje starih nauštrb stvaranja novih sjećanja je zatvoriti vrata budućnosti zbog prošlosti. Bez mogućnosti stvaranja novih sjećanja- jednostavnije rečeno gubitkom sposobnosti pamćenja- gotovo je nemoguće obavljati neke od najosnovnijih stvari. Gotovo je s učenjem za fakultet, ozbiljnijim i dugotrajnijim projektima i poslovima, a svakako je teško i stvarati nove odnose. Ništa nije nemoguće i postoje riješenja za sve, ali nekako mi se ubitak starih sjećanja čini kao manji gubitak od nemogućnosti stvaranja novih.

Answer 5

Pitanje je odabir ili ovo ili ono, ne mogu reći nijedno makar bi najrade rekla jer to nije odgovor na ovo pitanje. Buduća sjećanja bi rađe odabrala jer ne živimo u prošlosti nego u sadašnjosti a naši postupci nas vode u budućnost. Prošlosti se previše ni ne sjećam, ne posvećujem previše vremena stvarima koje su iza mene a pogotovo onim negativnima.

Smatram da bi se svi trebali više okrenuti budućnosti i manje pokretati svađe i nevolje koje se tiču prošlosti.

Answer 6

Mislim da je sjećanje u životu svakog čovjeka jedan bitan faktor koji nas, kao što je često pokazivano u književnosti dvadesetog stoljeća, može vratiti u prošlost, tj. može oživjeti prošlost i nas na neki način vratiti u vremenu - putovanje u vremenu uz minimalne asocijacije i osjetilne podražaje. Ako bih morao birati između toga dvoje, ipak bih izabra da ne mogu više stvarati sjećanja jer mislim da je upravo, kao što sam objasnio, vraćanje u prošlost jedna jako lijepa mogućnost kod već postojećih uspomena.