Da uglavnom je zaboravljena, naročito kod nas. Mada je sad počelo ponovno buđenje svijesti o rogaču pa ga netko naziva i biljkom budučnosti.
Dakle iako je rogač nahranio, a možemo reči i spasio mnoge od gladi i bolesti, nekako su ga ljudi zaboravili naročito nakon oporavka zemalja nakon drugog svjetskog rata. Mnogima se rogač zamjerio u tim vremenima jer je bio jedina dostupna slastica. S povečanjem blagostanja i standarda počele su se više tražiti namirnice poput kakaa, čokolade..
Mislim da je padu popularnosti rogača pridonijelo i to što su neki, a rade to i danas, uporno tvrdili da je to nekakva zamjena za kakao.
Uopće se ne slažem s time jer rogač je jednostavno svoj – rogač.
Da bi ljude uvjerili da je to zamjena za kakao bespotrebno su ga pekli da dobije što tamniju boju ali su time i pokvarili okus koji je inače blag, sladak i ugodan.
Nakon pečenja (pretjeranog) okus mu se kvari i postaje pretežak. Kao takvog večina ga baš i ne voli, drugačiji nisu ni probali. Stvorili su predrasudu.
Kad nekome ponudim svoj keks ili kolač od rogača obično ostanu u čudu, mislili su da ne vole rogač a ponuđeno im se uglavnom svidi, jako.
