Teorija ekoloških sustava je teorija koja se razvila u dvadestom stoljeću, pod rusko-američkim psihologom Uriem Bronfenbrennerom. Preteče ekoloških sustava su bili Darwin, Barker i Wright, a teoriju ekoloških sustava možemo smjestiti točno u godinu 1969. jer je tada objavljena "Ekologija ljudskog razvoja". Definirano je kako su dijete i okolina stalno u međusobnom međudjelovanju te je u središtu te teorije upravo dijete. Slojevi tog sustava bi bili: mikrosustav, mezosustav, egzosustav, makrosustav i kronosustav.