ruralni turizam ti je kad furešti pobjegnu iz one gradske vreve i asfalta da bi u našoj Zagori napokon udahnuli arije i vidili šta je pravi mir. dođu ti ljudi polomljeni od posla i stresa, a onda ih mi lipo primimo na našem obiteljskom gospodarstvu, u staroj kamenoj kući di su još nasi stari zivili. nema ti kod nas onih umjetnih hotelskih spiza, nego pred njih izneses domaci prsut, sir iz mišine, topli kruh ispod peke i zalijes to našom crnom kvasinom i oštrim vinom. odmah im se vrati boja u lice kad vide da je sve prirodno i tek ubrano iz našega vrtla. Neki ne žele samo sidet, nego odma pitaju mogu li s nama u polje, pa kopaju, beru masline, smokve ili trče za ovcama ka da su dica. posli ih pošaljemo malo put planine, na pješačenje ili jahanje, da izbace sav onaj gradski otrov iz sebe.
na kraju ti je to sve skupa jedna velika lipota – čuvamo ovu našu svetu zemlju, zivimo od svoga rada, a ljudi nam odlaze sritni i punog trbuha.Ako si namislio doc u nase krajeve, reci mi da ti dogovorim konobu:Oces li gori put Sinjske krajine, Imotskoga ili blize Kninu i Drnisu?