Duša je skup mišljenja, osjećaja i karakternih osobina čovjeka. Ona je bit (suština) koja je samostalna u čovjeku. Takva je suština i središte čovjekova bitka cjelokupnost svega što jest i što čovjeku omogućuje svjesnost samoga sebe i njegovu slobodnu svijest prema kojoj on djeluje.
Mnoge su pretpostavke i teorije bile o tome gdje je duša smještena i gdje je njezina pozicija u tijelu. Neki od filozofa smatrali su da se ona nalazi u glavi, srcu, bubrezima ili bilo kojim drugim središnjim organima.
Isto tako, postoje mnoge pretpostavke i teorije o tome što se događa s čovjekovom dušom nakon što čovjek umre. Teorije su izvedene iz religija ili filozofskih promišljanja o čovjekovoj duši.
U kršćanstvu, ali i prema nekim filozofima, razlika čovjekove duše i one duše koja daje "živost", odnosno energiju koja pokreće biljke i životinje, jest u tome što je čovjekova duša ispunjena božanskim duhom koji joj daje puninu svjesnosti i života. Takav bi duh bio shvaćen kao bestjelesno biće koje ima sposobnost razmišljanja, osjećanja i djelovanja koja se u potpunosti razlikuje od sposobnosti kako djeluju i žive biljke i životinje. Također, prema svemu navedenom, duša koja daje živost tijelu onda i propada zajedno s njime, ali duh koji je dao puninu života, besmrtnost i oživio je tu dušu u njenoj punini jest besmrtan i on nikada ne može umrijeti.
Iz toga proizlazi da sve što postoji zapravo postoji iz i u duhu, te i sama duša izlazi iz jednoga duha koji sve u potpunosti oživljava. Zaključimo, da je, prema tome, čovjek duhovna duša, odnosno duša koja je biološka i psihička i u potpunosti prožeta i svjesno oživljena iz i u duhu.
