O potrebi da se internet učini dostupnim građanima ne bi trebalo biti neke velike frke. Svima je jasno da danas internet predstavlja resurs bez kojega je danas teško zamisliti normalno funkcioniranje modernog društva. Svi možemo reći da najšira dostupnost interneta predstavlja suštinsku potrebu društva koje želi biti uključeno u znanstveno-tehnološki i civilizacijski razvoj čovječanstva.
Kod nas, a to svi znamo, veliku prepreku dostupnosti interneta predstavlja - cijena.
Možemo primijetiti da iznos računa za telekomunikacijske usluge prosječnog našeg domaćinstva često zna premašiti iznos računa za struju, plin, razne komunalne i drugo. Kako je to moguće?! Recimo da znamo da su troškovi poslovanja telekomunikacijskih kompanija daleko manji od troškova koji nastaju recimo u elektroenergetskom sektoru. Ili recimo da znamo da u poslovima distribucije plina troškovi su puno veći zbog visokih cijena uglavnom uvoznih energenata. Pa kako onda?
Ovakvo neodrživo stanje lijepo ilustriraju odnosi cijena internetskih usluga u Hrvatskoj i u inozemstvu. Prosječna cijena brzog interneta u Europskoj Uniji iznosila je oko 2,5 € za 1 Mb/s. A kod nas je cijena otprilike dvostruko veća!
Još je zanimljivije primijetiti da ta cijena u Japanu iznosi $0.27 (0.2 €) za 1 Mb/s što je 12,5 puta manje od prosjeka u zemljama EU i ujedno je to oko 25 puta manje od hrvatskog prosjeka. Pa onda je moje pitanje - kako onda internet učiniti dostupan svim građanima?