Zašto se Hrvati vole toliko žaliti i kukati nad sudbinom?

Question

Čitam, a pomalo mi o tome pričaju stariji, kako smo mi narod koji se voli jadati o problemima, žaliti sebe i kukati o lošoj sudbini. Takva negativa ne vodi u blagostanje, uspjeh i zadovoljstvo. Ni pojedinca, a niti narod.

Vjerojatno ima i koje istraživanje naroda na tu temu - koliko je koja nacija sklona žalopojkama. Ne znam jesmo li prvi na toj listi.

Answer 1

Bez obzira koliko duga je noć, jutro će sigurno doći.

 – afrička poslovica

Hrvati su kao narod jako skloni plakanju nad vlastitom sudbinom, stalnom žaljenju i prigovaranju te su često i nesretni zbog svoje pozicije u svijetu i svoga života. Takav smo narod u kojem većinom starije stanovništvo, čija je mladost bila uništena ratom i neimaštinom, stalno kuka nad svojim životom. 

Ponekad velika neimaština, stalan strah i nesigurnost utječu na ljude tako da se oni, i kada prođu loša vremena, ne znaju više prilagoditi životu i vjerovati da će biti dobro. Treba ljude, koji su naučili živjeti u strahu od sutra, usmjeriti na sadašnji trenutak i pokazati im da nije sve tako crno i da ipak nakon kiše i oluja dolazi sunce pod kojim sada mogu mirno živjeti. 

Ne treba kukati nad svojom sudbinom i životom. Najvažnije je živjeti u sadašnjem trenutku, biti zahvalan na svemu što imamo i naći u svakom danu ono što nas čini sretnima i tako biti zadovoljni sami sobom.