Prelazak na digitalni euro predstavljao bi značajnu transformaciju financijskog sustava Europske unije, te bi bilo potrebno riješiti niz problema prije njegovog uvođenja. Neke od najvažnijih pitanja koja bi trebalo razmotriti su sljedeća:
-
Sigurnost: Digitalni euro morao bi biti siguran i otporan na razne vrste kibernetičkih napada i prijevara. Stoga bi bilo potrebno razviti visoke standarde sigurnosti i zaštite podataka te osigurati pouzdane protokole za autentifikaciju i zaštitu transakcija.
-
Privatnost i zaštita podataka: Kako bi se osigurala privatnost i zaštita osobnih podataka korisnika, bilo bi potrebno razviti propise i alate koji bi osigurali da digitalni euro ne može biti zloupotrebljen za praćenje transakcija i praćenje navika potrošača.
-
Financijska stabilnost: Digitalni euro mogao bi potencijalno utjecati na financijsku stabilnost u EU, pa bi bilo potrebno razmotriti kako bi se to moglo regulirati te kako bi se spriječile financijske krize.
-
Tehnička infrastruktura: Uvođenje digitalnog eura zahtijevalo bi razvoj nove tehnološke infrastrukture koja bi omogućila brze i sigurne transakcije. Osim toga, bilo bi potrebno osigurati da infrastruktura bude dovoljno fleksibilna i skalabilna kako bi mogla podržati sve potrebe korisnika.
-
Regulatorni okvir: Uvođenje digitalnog eura zahtijevalo bi novi regulatorni okvir koji bi osigurao da se digitalni euro ne može zloupotrijebiti za pranje novca i financiranje terorizma, te bi također trebao osigurati da digitalni euro bude usklađen s drugim regulatornim okvirima, kao što su GDPR i AML.
-
Prihvaćanje korisnika: Konačno, ključni faktor uspjeha digitalnog eura bit će prihvaćanje korisnika. Kako bi digitalni euro bio uspješan, korisnici ga moraju prihvatiti i vjerovati u njegovu sigurnost i praktičnost.
Uzimajući u obzir sve ove čimbenike, Europska unija će morati pažljivo razmotriti i riješiti niz problema kako bi uvela digitalni euro u siguran i učinkovit način.
