Greenwashing kao pojam je prvi put uveden u engleski rječnik 1989.godine,gdje se definiše kao dezinformaciju koju širi tvrtka kako bi sebe predstavila kao nekog tko se odgovorno ponaša prema okolišu.
Vremenom su nastali i neki sinonimi koji se slabije koriste kao što su zeleno pranje, eko-pranje,zelena manipulacija, ekomanipulacija..
Oni kroz marketinge i etikete prikazuju svoje proizvode i ciljeve kao ekološki prihvatljive i kao nešto što ima za cilj brigu i očuvanje okoliša a zapravo to nije istina nego velika obmana.
Termin Greenwashing se upotrebljava samo kada su te propagande lažne. Svejedno, prema istraživanju čak 66% ljudi je spremno da potroši više novca na proizvod koji je ekološki prihvatljiv. Zbog toga su kompanije tu vidjele priliku za zaradu da prodaju proizvode po skupljim cijenama a da kao razlog navedu da taj proizvod ne šteti okolišu.
Na primjer za neki proizvod navode da je 98% prirodnog porijekla ali i neki materijali kao što su živa su prirodnog porijekla ali štete okolišu. Isto za neki proizvod navode da čuva okolinu kao i sama ambalaža tog proizvoda jer se ambalaža reciklira ali prilikom reciklaže ispuštaju se plinovi i drugi gasovi koji štetno utječu na okoliš
