Eeee, djeco, djeco... Evo jedna moja priča o tome što se sjećam i kako je rođena lijepa naša domovina - Republika Hrvatska!
Sve vam je počelo u dalekim vremenima, kada su na ovim prostorima živjeli naši preci, Hrvati. Od stoljeća 7. su se borili za svoju slobodu i nezavisnost, suprotstavljajući se moćnim osvajačima. Nikad nisu izgubili nadu u vlastitu državu. Bio je to višestoljetni san Hrvata.
U 20. stoljeću, nakon strašnog II. svjetskog rata, Hrvati su se našli u okviru Jugoslavije. Mnogi su se tada srčano borili za pravednost i jednakost, u toj - nazvanoj federaciji, ali... Bilo vam je tu ipak previše nepravde i represije. Nismo mi to tada znali. I bilo nam je zato dobro. Ali iza zatvorenih vrata - svašta se ružnoga događalo.
I sada u priču dolaze 1990-e godine. I nova nada! Još jednom se među Hrvatima rasplamsala težnja za slobodom i samostalnošću. Na ulicama su se održavale masovne demonstracije, a glas naroda za samoodređenje je postajao sve jači. Poklopilo se tu dosta stvari istovremeno. Jugoslavija nije više mogla opstati i zbog gospodarskih problema i zbog jačanja nacionalizma kod svih naroda koji su živjeli u federaciji.
Ključni trenutak bio je 25. lipnja 1991. godine. To je dan kada je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. To vam je bio taj rođendan naše nove države.
No, nakon toga daljnji put do prave slobode nije bio nimalo lak. Mlada država, a problemi su tek počeli. Uslijedila je žestoka borba za nezavisnost. Rat!!! Hvatska vojska se hrabro borila protiv agresora, a narod je bio jedinstven u svojoj podršci. Bilo je mnogo žrtava i patnje. Tek je 1995. godine konačno je postignut mir. Naša Hrvatska je tada obranila svoju slobodu. Postala je tek tada samostalna država. Suverena država RH ali stvorena krvlju branitelja!
Danas, kada slavimo godišnjicu nezavisnosti, na taj dan, kad je već obljetnica, onda s ponosom se sjećajte svih onih koji su dali svoje živote za Vašu i našu domovinu. Njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. Zapamtite to!
I nemojte, ali stvarno nemojte, zaboraviti ovu priču. Djeco moja, to vam je jedna važna lekcija o hrabrosti, jedinstvu i borbi za slobodu. To je priča o Vašoj i našoj domovini - priča o Republici Hrvatskoj. Nadam se da će rad Vas ovdje dugo ostati zabilježena.