Jednom sam hodala parkom, bilo je ljeto ali kišno vrijeme i šetala sam psa. Odjednom mi je pristojno prišao dečko kojeg nikad prije nisam vidjela i bio je lijep i lijepo obučen, vidjelo se po njemu da je prolaznik u parku i pitao me da li me može nešto pitati, ja sam rekla da može i htio je moj broj na lijepi način mi je prišao, rekao kompliment i činio se drag ili je bio odličan glumac ali na licu mu se vidjelo da mu je stalo do mog odgovora, imam dečka preko 4 godine tako da sam mu to rekla i izgledalo je na njemu kao da mi ne vjeruje, ispričao se i otišao... ili sam ja sebi više djelovala fejk jer sam znala da će dobiti klasičan ..... .
Toliko je bio pristojan i tolika je to rijetkost da bi dobio moj broj da sam bila slobodna, tko zna. Sjećam se da sam ga pitala dal je to skrivena kamera jer mi je bilo neobično kako se stvorio lijepo obučen odjednaput od nikud u praznom parku ali žalosno mi je bilo što su pristojnost i maniri toliko rijetki da se odmah pomisli na skrivenu kameru i što bi mu vjerojatno zbog takve neobičnosti, par njih moglo isto reći da su u vezi koje vjerojatno neće biti.
Svaka njemu čast za hrabrost i nadam se da će naći pravu jednog dana.