Drveće i zelenilo neophodno je u gradovima zbog vjekovne uzajamne povezanosti čovjeka sa prirodom, a napose sa drvećem.
Svi pamtimo koronu, izoliranost i našu sreću pri boravku u parkovima i u hladu stabala te spasonosan pogled na zelenilo iz sivila betona i asfalta. Pjev ptica, miris borova, cvijeća, jorgovana, miris otpalog lišća...
Danas je, posebno u gradovima, stres najveći uzročnik psihičkih i fizičkih problema, a činjenica je da nas zelenilo opušta.
Loša kvaliteta zraka sa onečišćujućim česticama, toplinski otoci i ostali štetni utjecaji bili bi nepodnošljivi da nema blagotvornog utjecaja zelenila i stabala.
To su sve znali i gradonačelnici iz prošlosti, koji su nam ostavili prekrasne stare drvorede, parkove, ogromna stabla kojima se divimo, stabla pored kojih gradimo hotele, restorane, muzeje i koristimo ono što su ljudi iz nekih prošlih vremena napravili za nas.
Stoga i mi moramo misliti na one koji dolaze iza nas. Moramo saditi kvalitetna stabla u čijoj sjeni se nećemo mi hladiti, već naša djeca i unuci.
