Kao i uvijek, ispravni put je uvijek onaj koji je najteži. Najvažnija inteligencija je zasigurno emocionalna jer tijekom našeg obrazovanja to je jedina inteligencija o kojoj ne učimo u školi i o kojoj se ne usudimo razgovarati. Kada i gdje smo zadnji put pričali i slušali o svojim strahovima i slabostima? Osobno, sebe sam morao sam učiti što znači odgovornost i kako savladati strah od samoće ili kako oprostiti ocu za sve nevolje koje nam je uzrokovao vlastitim alkoholizmom i nasiljem. Svoju djecu ja moram obrazovati što da rade kada ih je strah dignuti ruku u školi jer se boje što će drugi misliti o njima. Jedino o čemu bi morali pričati, zašto smo ovdje, tko smo mi i kako sazrijevamo i učimo nove vještine moramo učiti sami sebe i svoju djecu. No, to je normalno jer da je drugačije, bilo bi prelagano. Ono što najviše vrijedi uvijek je najteže. Ali da, ova inteligencija odnosno vještina je najvrijednija jer ako znamo preuzeti odgovornost za svoj život, izložiti se promjeni i hrabro se otvoriti životu, promjeni i učenju sigurno ćemo ćemo "uspjeti" u svim aspektima života neovisno o tome koliko smo "pametni".
