Djetetu u tom uzrastu treba postaviti granicu bez izazivanja straha od kazne kod djeteta . Na taj način se može "ubiti" empatija kod djeteta, nećemo naučiti dijete da razmišlja o posljedicama nečega već samo o tome kako da izbjegne kaznu i nećemo razviti kritički osvrt kod djeteta kao ni radne navike.
Djetetu treba objasniti zbog čega nešto nije uredu i objasniti mu zašto bi trebao drugačije da postupi ili nešto drugo da radi. To objašnjavanje nije dovoljno i često djeca to ignorišu i nastave po svome. Zbog toga treba predložiti djetetu da radi nešto drugo i ponuditi mu pomoć oko toga. Na primjer reći djetetu da prekine igrati video igre i da ćemo mu pomoći da ugasi kompjuter i da mu preložite da zajedno na primjer bojite bojanku ili sličnu aktivnost. Dijete inače voli kada se roditelji igraju sa njim pa će rado pristati i tokom igre mu objasniti zašto ne treba da igra igrice toliko a zašto je dobro raditi druge aktivnosti,razvijati maštu ,kreativnost i navike
