Postoji nekoliko datuma za koje se smatra da su početak Domovinskog rata, a većinom za početak se uzima datum 31.ožujak 1991.godine kada su Srbi napali u Plitvicama redarstvenike i tom prilikom je poginuo Josip Jović. Taj datum se obilježava svake godine. To je bila uskršnja nedjelja koja je zbog tog incidenta prozvana krvavom nedjeljom.
Postoji ploča gdje je napisano da je zapravo početak rata bio 1. i 2.ožujka kada su Srbi željeli da proglase općinu Pakrac dijelom autonomne oblasti Krajina gdje su živjeli većinski Srbi . Ustavni sud RH je poništio odluku Skupštine općine Pakrac da bude dio autonomne oblasti Krajine . Glavni u policijskoj postaji u Pakracu Jovo Vezmar je pozvao sve policajce da predaju oružje a ustvari to je bio plan da se razoruža nesrpski pripadnici policije dok su policajci srpske nacionalnosti bili i dalje naoružani . Zatim su naoružane policajce i civile srpske nacionalnosti rasporedili oko zgrade policije i općine i stavili su barikade na ulaz u grad. Naoružali su i civile srpske nacionalnosti oružjem od JNA kasarni Sutradan 2.ožujka su posebne policijske jedinice ušle u grad i oni koji su učestvovali u toj vrsti pobune zajedno sa Novom Vezmarom su pobjegli u brda. Nakon što se situacija vratila na staro vraćeni su na posao otpušteni policajci a odlučeno je da oni pobunjenici koji vrate oružje neće biti krivično gonjeni . Ipak ta općina je 19.kolovoza zauzeta od strane Srba.
Tome su prethodili događaji gdje je Sabor 22.veljače 1991 godine želio proglasiti odvajanje od Jugoslavije.
Za kraj Domovinskog rata se uzima datum 12.11.1995 godine kada je potpisan Erdutski sporazum. On je potpisan prije Dejtonskog i tim Erdutskim sporazumom je dogovoreno da podunavne oblasti Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem uđu u sastav Hrvatske. U ime hrvatske vlade potpisao je Hrvoje Šarinić a u ime srpske Milan Milanović. Iako je akcija Oluja bila 3 mjeseca prije toga sporazuma smatra se da ona na neki način označava kraj Domovinskog rata
