Možeš. Raznolikost narječja, dijalekata i govora je naše bogatstvo i ne čini nas manje Hrvatima. Za međusobno razumijevanje postoji standardni jezik kojim se govori u medijima i u državnim ustanovama dok lokalni govori trebaju ostati izvan toga (osim u pojedinačnim specifičnim situacijama).
Veći su problem razni zagriženi desničari koji se smatraju velikim domoljubima, a nevješti su s poznavanjem pravopisa hrvatskog jezika, ne znaju osnove o povijesti svog jezika i naroda i mnogi sa suprotnog ideološkog spektra pismeniji su od njih. Čovjek koji toliko voli svoju zemlju kao što kaže morao bi dobro znati njezin jezik i dobro je upoznati. Trebao bi znati osnove i o svojim drugim sunarodnjacima protiv kojih, tipično hrvatski, uvijek ima nešto protiv i smatra sebe većim Hrvatom od bilo kojeg drugog Hrvata. Trebao bi znati osnove zašto taj drugi i njemu često mrski Hrvat govori točno takvim govorom te razlikovati genezu političke nacije i etničko podrijetlo pripadnika te nacije dalje u prošlost. To je, po meni, veći problem od govorenja lokalnim dijalektom. Dodatni je problem i poltronski mentalitet onih koji se asimiliraju po dolasku u novu sredinu i poprime taj novi govor kao da se srame svoga. Kao da to nije bogatstvo.
