Da bi se kod ubojstva reklo da se radilo o atentatu, osoba nad kojom je izvršen atentati mora imati nekakvu veliku društvenu važnost. Primjerice, najčešći su primjeri u politici (atentat na Julija Cezara, atentat na Abrahama Lincolna, atentat na Johna F. Kennedyja...), ali mogu biti i primjeri iz ekonomije ili kulture (atentat na Johna Lenona...) ili iz vojske (atentat na bivšeg marinca Li Harvi Osvalda...).
Atentat ne mora završiti ubojstvom, nego može biti i neuspjeli atentat koji se također, podrazumijeva se, oštro kažnjava.
Atentatori mogu i ne moraju biti naručeni. Može se raditi o fanaticima koji su odlučili sami sprovesti neku svoju volju.