Question

Kao dijete, za što ste mislili da bi bilo strašno biti odrasla osoba, ali nije tako strašno kao što ste mislili?

Answer 1

Iskreno, najjednostavnija moguća stvar - plaćanje računa!

Možda zvuči smiješno ili čak bizarno da navodim ovo, ali usitinu je tako. Kao dijete sam mislila da je plaćanje računa nekekva kvantna fizika. Svugdje se čuje "moram platiti račune", "stigli su računi" i slično, a meni kao djetetu je to zvučalo kao vrlo ozbiljna i strašna stvar za koju sam se bojala da nikad neću moći izaći na kraj. Na kraju ispada da račun dobiješ i odeš platiti. Kraj priče. Nisam sigurna zašto sam se "bojala" računa (pomalo karikiram, naravno). Možda jer nitko o njima ne priča veselim tonom. Sva sreća pa računi ipak nisu tako strašni!

Answer 2

Najgora činjenica mi je bila da ću jednog dana morati KUHATI! 

Uvijek sam mislila kako je to nešto najteže jer to traje, nije gotovo u 5 minuta ukoliko se radi o nekom boljem jelu. Također kada sam gledala kako svim odraslim osobama ta hrana ispadne super, a znala sam da tu ima toliko toga. Uvijek sam mislila da će mi to biti najnapornija stvar koja će mi oduzimati jako puno vremena i volje. Željela sam da nikada ne odrastem. 

No s vremenom kako sam odrastala sam se počela zanimati za to, pogotovo za spremanje kolača koje je jako zanimljivo (bar meni). Kolače sam počela često spremati dok sam kuhanje izbjegavala do unazad godinu dana. I dalje sam imala nekakav dojam da će sve što spremim biti užasnog okusa. No jedan period sam ostala sama i bila sam prisiljena skuhati si nešto za jelo. Skinula sam s recept s interneta i počela. Naravno da sam uz sve to 100 puta zvala deset različitih osoba da pitam što i kako. No na kraju je sve ispalo sasvim okej.

 Danas bez problema nađem nekakav recept ili sama nešto smislim i skuham to. Tako da svakako mogu zaključiti da biti odrastao i nije tako strašno iako kuham. 

Answer 3

Meni se najtežim činilo voziti automobil i parkirati ga. Kao mala, uvijek bi u tatinom krilu okretala volan, što mi se činilo poprilično laganim. Kad sam malo porasla, shvatila sam da postoji nešto ispod volana što je potrebno pritiskati, zbog čega mi je bilo nezamislivo izvoditi toliko radnji odjednom. Posebno sam se čudila parkiranju jer automobil nije moguće podići i pomaknuti ga kako bi se uparkirala, kao što je slučaj kod vožnje biciklom. Kad sam krenula u autoškolu, shvatila sam da upravljati vozilom nije znanstvena fantastika i da uopće nije toliko strašno kako mi se činilo kao djetetu. Priznajem da je parkirati bicikl puno lakše, no preživi se i s automobilom.

Comments

Hahahah definitivno se slažem‌

Answer 4

Iskreno, kad sam bio dijete jedva sam cekao postati odrasla osoba jer sam vazda mislio da sam spreman suociti se sa "izazovima" koje svaka odrasla osoba ima bilo to placanje racuna, posao, fakultet, ljubavni zivot, drustvo ili nesto drugo.

Danas bi jednostavno dao sve pare na svijetu da se vratim u djetinstvo. Ja sam vjerojatno pripadnik zadnje generacije sa mojim drustvom koji bi se igrali i trcali po selu, dok danasnja djeca samo igraju PS4 ili su neprestalno po mobitelima i laptopima. Htio bi se vratiti u djetinstvo da jednostavno odbacim sve svoje obaveze koje moram odraditi i da ponovno uzivam, no treba biti na kraju realan i staviti se i suociti sa izazovima.

Answer 5

Puno toga me zabrinjavalo kada sam bila mala. Mislila sam da neću moći sve zasvladati i to me preplašilo.

Jedna stvar koja me zabrinjavala u osnovnoj školi je bio fakultet i sve izreke učitelja i profesora kada bi rekli ‘ali to ćete učiti na fakultetu’ su me preplašile jer sam se zapitala što se sve to uči na fakultetu, to je jako puno teškog gradiva.

Naravno, kada sam upisala fakultet shvatila sam da je lijepo biti student ne sa studiranjem nisam imala problema, a moj strah koji sam imala kao dijete je nestao.

Answer 6

Kao dijete mislio sam da je teško biti odrasla osoba zbog ozbiljnosti koju odrasle osobe imaju za razliku od zaigrane, razigrane i znatiželjne djece. I dalje smatram da te osobine nedostaju odraslim ljudima iz razloga što u jednom trenutku u životu prestanu imati dječji um. Dječje razmišljanje, propitkivanje i zaigranost su upravo ono što čovjeka motivira i nadahnjuje da radi na sebi i odnosu s drugima. Smatram da biti odrastao nije teško, ali da je teško biti dijete u glavi.

Answer 7

često su nas plašili time odvajanjem od obiteljskog doma osnivanjem vlastite obitelji i preseljenjem u drugi grad i drugu državu međutim to nije bilo nešto što je bilo strašno već nešto što je pričinilo zadovoljstvo i način na koji je život počeo da teče u Boljem i ljepšem smjeru i život je postao neuporedivo bolji

 kao da je čovek prije toga ima neku vrstu ograničene slobode sprege i lišenosti svega a sada oseća potpunu slobodu života i pored brojnih obaveza i problema ipak se živi punim plućima