Pojam utjecaja u vanjskoj politici je relativan i Norveška svoju ulogu ne vidi kao nametanje moći drugima. Umjesto toga, fokusira se na izgradnju značajnih partnerstava i zajednički rad na globalnim ciljevima poput mira, zelene tranzicije i klimatskih ciljeva.
Iako Norveška nije članica EU, usko je povezana kroz Europski gospodarski prostor (EEA), koji omogućuje pristup unutarnjem tržištu EU i zahtijeva usklađivanje s mnogim propisima EU-a. EEA je donijela mnoge prednosti, poput pristupa slobodnom tržištu i robama, ali i odgovornost doprinesiti europskim kohezijskim ciljevima. Kako bi se to podržalo, osnovane su EEA i Norway Grants s dva glavna cilja: smanjiti društvene i ekonomske razlike među najslabije razvijenim zemljama Europe, uključujući Hrvatsku, te ojačati bilateralna partnerstva s tim zemljama u više sektora.
Ruska invazija na Ukrajinu poremetila je europska tržišta energije, pozicionirajući Norvešku kao vodećeg europskog dobavljača prirodnog plina i nafte. To je ojačalo ulogu Norveške kao ključnog partnera EU, nadopunjujući desetljeća suradnje kroz EEA i sigurnosnu suradnju unutar NATO-a, gdje je Norveška osnivačica i važan akter u sigurnosti sjeverne Europe i Arktika. Od početka rata, Norveška je među najvelikodušnijim podržavateljima Ukrajine, prepoznajući da je ruska agresija prekretnica za Europu i ozbiljna prijetnja regionalnoj stabilnosti. Norveška pomoć je ključna ne samo za Ukrajinu, već i za sigurnost Europe u cjelini. Ukupni okvir financiranja Ukrajine za razdoblje 2023.–2030. iznosi do 205 milijardi NOK, odnosno približno 17,3 milijarde eura. Osim financijske pomoći, Norveška doprinosi vojnom potporom, humanitarnom pomoći i dugoročnim naporima obnove, jačajući svoju predanost europskoj sigurnosti i međunarodnoj solidarnosti.
