Pisat ću iz iskustva svoje bližnje osobe i percepciju situacije koju sam tada proživljavala.
Osjećaš se izgubljeno, nemoćno, usamljeno i shrvano, pogotovo ako se radi o idealnom poslu za tebe kojeg čekaš nekoliko godina, a dobiješ otkaz zbog nelogičnog i neopravdanog razloga.
Teško je ostati pribran i ustrajno krenuti u traženje novog posla. Samo ti je potrebno da budeš malo sam, da shvatiš što se dogodilo, a tijekom cijele situacije preispituješ što si krivo učinio i zašto si baš ti dobio otkaz, iako znaš da si cijelog sebe predao u rad i svjestan si da su svi kolege i kupci bili zadovoljni tvojom uslugom.
Odlazak na burzu rada i slušanje njihovih predavanja nimalo ne olakšava situaciju. Upravo suprotno, stvara dodatan trošak i još više te baca u loše raspoloženje.
Vjerujem da svatko gubitak posla prihvati na drugačiji način i sama reakcija na dobivanje otkaza utječe o puno faktora (radi li se o željenom i dugo iščekivanom poslu, kakav je bio odnos s kolegama i šefom, nalazi li se mjesto rada daleko od kuće...), no moje je iskustvo, iako sama nisam doživjela dobivanje otkaza, vrlo neugodno i zasigurno ne bih voljela ponovno proživljavati tu situaciju.